Treći stup Instituta M.O.S.T.

Prije 14 dana pisao sam o obiteljskoj situaciji i kako smo im pomogli pri optimiziranju poslovanja. Ovo je drugi stup Instituta M.O.S.T., središnji stup koji je ključni temelj za trajanje svih obiteljskih aranžmana. U kratkom opisu primjera iz stvarnog života napokon sam postavio pitanje »Što bi se dogodilo s obiteljskim odnosima u slučaju neuspjeha…?«

Radi lakšeg razumijevanja, predlažem da prvo pročitate prethodni blog. Da bih vam još bolje pojasnio važnost ovog drugog stupa, ukratko ću vam u pet odlomaka pružiti potrebne aktivnosti i naš način rada. Kako pristupamo:

• Prvo je potreban kratak pregled situacije. Temeljem toga pripremamo konkretan sadržaj i raspored za najvažnije aktivnosti. Kao prvo gdje uz malo truda odmah možemo postići veliki rezultat!
• Optimizacija onih poslovnih procesa nad kojima nasljednici trenutno imaju najmanju kontrolu.
• Zatim slijedi postupan procesni prijenos odgovornosti s roditelja na nasljednike.
• Istodobno prijenos trenutnog rada nasljednika na odabrane zaposlenike. Cilj je imati dovoljno vremena za preuzimanje poslova roditelja i za obavljanje onih stvarno važnih stvari u budućnosti.
• Mentorski program za cijelu obitelj i ostale ključne zaposlenike. Vrlo jasno definiramo tko će, kada i na koji način nešto odraditi. Učinak mjerimo kontinuirano.

Vraćajući se našoj priči … Zamislite da nas zove obitelj prije nego što je posao propao. Koliko bi manje truda bilo potrebno da smo prvo riješili istu situaciju, kao što smo to morali kasnije s izvanrednim naporima? 

Prema našoj procjeni samo oko 25%! Kad su ih nasljednici preuzeli, zaposlili su 47 ljudi. To, za njihovu proizvodnju, znači da obiteljska tvrtka može uštedjeti najmanje 3 milijuna eura!! Naravno, samo zbog nepotrebnog gubitka posla, a ne zbog cijene naših usluga. 

Cijena našeg savjetovanja, dvanaest i više mjeseci rada na uspostavljanju takvog optimalnog poslovanja kreće se u rasponu od samo nekoliko (deset) tisuća eura… Da, izuzetno mala investicija za vrlo veliku uštedu. Većina se roditelja, nažalost, time ne bavi jer smatraju da je to nepotreban “trošak”. Prosudite sami…

A sada naš 3. stup. Kakve on veze ima s njihovom dogovorenom obiteljskom situacijom?

Uz pomoć javnog bilježnika (prije nego što su nas nazvali) dogovorili su se da brat i sestra preuzimatelja trebaju dobiti svaki 50% tvrtke. Brat koji nije želio biti stjecatelj dobio bi neko privatno vlasništvo i određenu isplatu od tadašnje vrijednosti poslovanja. Roditelji bi primali doživotnu rentu po određenoj mjesečnoj stopi. Ima li ovdje problema?

Naš je nalaz bio da javni bilježnik ne razmišlja dovoljno široko i da su rješenja djelomična. Ali, na to smo već navikli i to nas nije iznenadilo, niti je to najveći problem.

Ključno je da tvrtka ne bi preživjela bez naše intervencije, u tom slučaju svi bi aranžmani propali … Pročitajte, za 14 dana, što bi to značilo za obiteljske odnose.

Uroš Kavs