Odnosi i komunikacija u (obiteljskom) poslu

Pozvao nas je osnivač poduzeća koji ni sam nije točno znao opisati teškoće. Poduzeće je nekih dvije godine stagniralo nakon prethodnih pet godina koje su obilježile drastično povećanje prihoda i dobiti.

Dolaskom u prostorije poduzeća nisam se osjećala dobrodošlo. Ne u smislu da sa mnom nešto nije u redu, već su zaposlenici bili umorni i bilo im je dosadno to što rade. Sastanak im se činio samo još jednom od obveza koje moraju ispuniti u svom radnom vremenu.

Bilo je zanimljivo sjediti za stolom s direktorom koji je ujedno i vlasnik poduzeća, oba potomka i njegovom suprugom. Kad smo ih pitali zašto su nas stvarno zvali na razgovor, samo su se pogledali.

Nakon nekoliko minuta mučne tišine, osnivač je odgovorio da smo ovdje jer nešto nije u redu. Bilo je zanimljivo promatrati grupnu dinamiku obitelji i suradnika. Nitko kod sebe nije uočio problem, osim vlasnika. Svatko od njih dolazi na posao jer treba raditi. 

Nastavili smo analizu i slijedili naše pitanje jesu li razgovarali jedni s drugima, isključivo i samo o tvrtki ili također o osobnim problemima, emocionalnoj boli, strahu. Na sve to su se smijali i jednoglasno odgovorili kako su razgovarali samo o poduzeću.

Zamislite četveročlanu obitelj koja ne komunicira, koja ne izražava svoju bol ili bijes, koja je puna srdžbe, a opet ne vidi zašto određene stvari više ne funkcioniraju. U svakom poslu postoje ljudi, ljudi puni emocija, različitih sjećanja i na kraju, ali ne najmanje bitno, s potpuno različitim karakterima. Kako bi sat trebao raditi kad se zupci u njemu zaglave?

Dakle, svatko od nas donosi različitost u grupu. Zajedno smo dio cjeline. Stvari funkcioniraju jer su zdravi pojedinci koji čine mehanizam. Ovdje ne govorim o fizičkom zdravlju, već o onom koje često zanemarujemo – emocionalnom.

Da bi osoba bila emocionalno zdrava, mora uspješno prepoznati emocije, pravilno ih izraziti i prihvatiti. Kada to postignemo, kao posljedica, osjeti se u komunikaciji i, posljednje, ali ne najmanje bitno, u odnosima.

Adelina Kraja

Što je to vizija i zašto je presudna za dugoročni poslovni uspjeh

Kada pitam poduzetnike kakva je njihova vizija, često čujem:

  • Naša je vizija ostvariti promet.
  • Ma kakva vizija treba samo puno raditi.
  • Ostavite vi vašu viziju, samo nam recite kako ćemo to ostvariti…

I zato sam jednog poduzetnika pitao koji mu je cilj. Odgovorio mi je da je sve što ga zanima, kako ćemo to ostvariti. Obzirom da je i nakon pola sata moga tumačenja zašto je postavljanje cilja toliko važno i dalje inzistirao na svom, okrenuo sam ploču.

“Sutra idemo na izlet”, rekao sam mu. “Gdje?”, je pitao. Točno to! Stoga moramo odrediti destinaciju, ako želimo definirati način putovanja. Način putovanja (naša) je strategija. Ova dva naizgled apstraktna pojma u stvari su vrlo jednostavna.

Vizija je cilj koji želimo postići u budućnosti. Strategija je put koji treba prijeći kako bi se postiglo što više uz što manje troškova. Ako želite više prometa…

A šta ako cilj – viziju nemamo napisanu? Kako onda možemo znati bismo li mogli biti još uspješniji?! A ako nemamo strategije? Zamislite trkača maratona koji trči bez glave jer nije smislio plan za optimizaciju svog trčanja… Hoće li postići optimalan rezultat?

Uroš Kavs