Kako na vrijeme preuzeti i dalje uspješno nastaviti voditi obiteljski biznis? 4

Jedno takvo iskustvo: Otac je pravilno uputio kćer i sina da preuzmu potpunu odgovornost

Otac je odlučio prekinuti posao s manjom građevinskom tvrtkom i započeo slikarski posao. Imao je umjetničku crtu, pa je ponudio suvremene slike s dozom umjetnosti. Uopće nije imao konkurencije, pa je brzo stekao krug klijenata koji su željeli višu razinu.

Budući da je bio pedantan, posao se nastavio širiti. Kupci su ga rado preporučivali svojim poznanicima. Uskoro je zaposlio pripravnika i dva majstora.

Istodobno je shvatio da se sve više uključuje u organizaciju rada, što nije volio, pa je rekao svojoj supruzi da će se ona pobrinuti za administraciju, marketing, kontakt s klijentima i dogovoriti uvjete rada.

Kasnije se u obiteljskoj tvrtki zaposlio sin koji je završio srednju građevinsku školu. Njega su angažirali kao još jednog majstora i počeli nuditi fasaderske radove.

Kći je završila ekonomsku školu i pridružila se majci u organizaciji i administraciji.

Deset godina prije nego što su se roditelji povukli, otac je okupio svoju obitelj i pitao potomstvo kako vide biznis u budućnosti. Nije ih previše pitao jesu li motivirani za preuzimanje, jer je to smatrao radnim entuzijazmom za oboje. Više ga je zanimalo kako djeca vide svoju ulogu. Brinuo se zbog mogućeg kasnijeg sukoba među njima. Nakon nekoliko obiteljskih intervjua, otkrili su kako su željni preuzeti odgovornost, ali svaki je imao svoju viziju daljnjeg razvoja poslovanja.

Vizije su se razlikovale u više točaka, a budući da roditelji nisu htjeli suditi o ispravnosti jednog ili drugog, otac nas je pozvao na savjetovanje. Razgovarali smo sa sinom i kćeri i pronašli kompromis koji je usrećio cijelu obitelj.

Sljedeći je korak bio razgovor o preuzimanju pojedinih funkcija i postupnom prenošenju odgovornosti na nasljednike. Svidjeli su se im naši prijedlozi, a budući da su roditelji iskreno željeli prenijeti odgovornost prije odlaska u mirovinu, krenuli smo u akciju.

Budući da je svrha bila iskrena sa svih strana, naš jedini pravi zadatak bio je usmjeriti akciju i savjetovati kako i kada izvršiti pojedinu aktivnost. Kroz taj postupak potomci su pronašli kompromis za svoju viziju i sa zadovoljstvom su prihvatili mišljenje drugog. Na taj smo način postigli međusobno nadopunjavanje u aktivnostima i širenje okvira razmišljanja.

Priča je sigurno poučna, ali druga je činjenica da ovaj slučaj ima smisla oponašati u kontekstu, sad znamo kako to učiniti… To bi bila najveća pogreška. Mnogi ljudi razmišljaju na ovaj način, tako da u Institutu M.O.S.T. imamo puno hitnih savjetovanja kada poduzetnici uspiju…

Pročitajte više u našem besplatnom vodiču ili sudjelujte u radionici 24. listopada.

Uroš Kavs