Većina roditelja zamišlja kako će potomstvo obiteljski biznis preuzeti tek kad oni odu u mirovinu. Na taj način izvršavaju preuzimanje.
Pri tome zaboravljaju koliko velika razlika postoji između formalnog preuzimanja neke aktivnosti i stvarnog preuzimanja odgovornosti, pa je samo pitanje kakav je prijenos bio / odnosno će se zapravo dogoditi?
Voditi posao pod vodstvom i nadzorom roditelja bitno je drugačije od samostalnog vođenja!
S jedne strane, manje obvezujuće, a s druge strane, većina motiviranih nasljednika iskreno želi preuzeti odgovornost te postaviti vlastitu viziju i strategiju uspjeha.
Kako roditelji trebaju postupati da bi osigurali dugoročno uspješno poslovanje?
Ključni razlog zašto se prijenos odgovornosti ne dogodi ili se dogodi samo djelomično jest taj što se roditelji boje da će nasljednici upropastiti posao.
Strah je logičan, ali kada se prijenos odgovornosti na nasljednike ne izvrši, strah roditelja je također opravdan jer nisu izvršili svoj ključni zadatak.