Kako na vrijeme preuzeti i dalje uspješno nastaviti voditi obiteljski biznis? 3

Kako na vrijeme preuzeti i dalje uspješno nastaviti voditi obiteljski biznis? 2
18. septembra, 2019
Kako pravočasno prevzeti ter dolgoročno uspešno voditi družinski posel? 3. del
25. septembra, 2019

Većina roditelja zamišlja kako će potomstvo obiteljski biznis preuzeti tek kad oni odu u mirovinu. Na taj način izvršavaju preuzimanje.

Pri tome zaboravljaju koliko velika razlika postoji između formalnog preuzimanja neke aktivnosti i stvarnog preuzimanja odgovornosti, pa je samo pitanje kakav je prijenos bio / odnosno će se zapravo dogoditi?

Voditi posao pod vodstvom i nadzorom roditelja bitno je drugačije od samostalnog vođenja!

S jedne strane, manje obvezujuće, a s druge strane, većina motiviranih nasljednika iskreno želi preuzeti odgovornost te postaviti vlastitu viziju i strategiju uspjeha.

Kako roditelji trebaju postupati da bi osigurali  dugoročno uspješno poslovanje?

Ključni razlog zašto se prijenos odgovornosti ne dogodi ili se dogodi samo djelomično jest taj što se roditelji boje da će nasljednici upropastiti posao.

Strah je logičan, ali kada se prijenos odgovornosti na nasljednike ne izvrši, strah roditelja je također opravdan jer nisu izvršili svoj ključni zadatak.

Dakle, ovo je začarani krug. Roditelji se previše boje u potpunosti im prepustiti upravljanje, a kao rezultat toga, potomci zapravo nisu u mogućnosti samostalno voditi obiteljski posao. Ključno je nasljednicima pružiti priliku dokazati se i pogriješiti, jer samo kroz vlastito iskustvo svi najviše uče. A kako su naučili roditelji?!

Može li netko jednostavno „pretočiti“ svoje iskustvo u nečiju glavu? Ne može, jer tada niti jedno dijete ne bi moralo naučiti hodati, razgovarati, pisati… Sad smo odrasli, naučili smo pa im „budemo rekli i pokazali kako to treba napraviti“.

Poduzetničko iskustvo možemo prenijeti tako da nekome jednostavno kažemo što je ispravno, a što nema smisla, jer smo to već iskusili!

Apsolutno je neophodno kontrolirati ono što rade naša (odrasla) djeca, voditi ih na svakom koraku, dopuštati im da izbjegavaju, jer naravno da smo ih “sa 20 godina uzeli za ruku” i pazili da ne puše, piju…

Zaista nije bilo baš tako. Kod kuće smo drhtali i nadali se da se to neće dogoditi. Zanimljivo je da ni uz svu našu intenzivnu revnost i kontrolu ne želite da steknu (sva) loša iskustva koja smo mi doživjeli, pa i djedovi i bake naših roditelja.

U srijedu ću vam ispričati priču o tome kako je otac ispravno usmjerio svoju kćer i sina da preuzmu odgovornost, kreiraju vlastitu viziju razvoja posla i zašto je to toliko važno.

Uroš Kavs