7 izazova Inštituta M.O.S.T. za dugoročno uspješan prijenos obiteljskog poduzeća 2

Kako odrediti koji je od nasljednika odgovarajući za određeni posao?

Prvo što se treba zapitati jesu li nasljednici istinski motivirani za rad u obiteljskoj tvrtki. Za mnoge je ovo sjajno okruženje za lijenost, a istovremeno fantastično koriste emocije svojih roditelja.

Ima mnogo situacija u kojima neki nasljednici naporno rade, a drugi “odlaze na posao” … Istinita priča koju ću opisati toliko je česta da se u jednom ili drugom obliku nalazi u barem pola obiteljskih tvrtki.

Na tako tipičan način, osnivač je bio zaposlen kao direktor, supruga u računovodstvu i stariji sin koji je bio “katica za sve”. Obavljao je sve “moguće i nemoguće” poslove, naravno čak i vikendom, praznicima sa šestnaest satnim radnim danom.

Budući da mlađi sin nije završio studij, otac ga je odlučio zaposliti. Neće valjda dozvoliti da ljenčari… Klasična greška. Smiješno ili tužno je što mu je njegov posao omogućio da može još više ljenčariti!

Budući da nikome nije bilo jasno što zapravo radi, nitko nije mogao reći da ne radi. Mlađi je sin bio majstor u izbjegavanju odgovornosti. Zapravo se specijalizirao za to. Najgore je to što kad se jednom uspostavi ovakvo stanje, izuzetno ga je teško promijeniti. Pogotovo jer roditelji vole zažmiriti na jedno oko.

Kao rezultat toga, dolazi do sukoba s onima koji rade, jer je takva situacija prema njima vrlo nepoštena. Upravo se to dogodilo u ovom slučaju. Starijem je sinu sve išlo prilično na živce.

Radio je pet puta više od svog mlađeg brata, zarađujući nešto veću plaću. Opet, ovo je prilično obična priča. Kao rezultat, prigovarao je iz dana u dan, postajući sve manje i manje motiviran. U radnim obvezama nije popuštao, ali je na svakom koraku prigovarao ocu zbog nastale situacije.

Kao rezultat toga, sukob je svakim danom bio veći. Majka je dodatno štitila mlađeg sina, pa je situacija za starijeg postajala sve teža. Otac je odlučio potaknuti mlađeg sina na rad podižući mu plaću.

Nikad nisam vidio veću glupost. Tata je bio uvjeren da će, ako je plaća viša, mlađi sin početi više raditi. Dogodilo se suprotno.

Mlađi je sin pokazao malo volje koja se brzo iščezla, a uzrokovana je većom plaćom koju je pravdao svojim “profesionalizmom”. Doista je radio neke stvari za koje nitko u tvrtki nije znao, ali za takvu plaću drugi sličan stručnjak napravio bi pet puta više posla.

Na kraju je starijem sinu prekipjelo. Nakon godina neuspjelih prijetnji napustio je obiteljski posao. Prije toga, on i njegov otac nekoliko su se puta “rasplakali” i jednostavno više nije htio tolerirati nepravdu. Da li se ocu isplatilo zapošljavati mlađeg lijenog sina?

Mnogo puta se priče poput ove završavaju na sličan način … Obiteljski spor, zbog emocionalne odluke roditelja, imao je strašne posljedice. Ne samo za tvrtku, već i za obiteljske odnose koji više nikada neće biti isti.

Uroš Kavs, Institut M.O.S.T.